Na području kojim su do tada gospodarili Liburni započinje razdoblje pismenosti, pa time i povijesti. Slijede stoljeća “rimskog mira” koji sa sobom donosi novčano gospodarstvo i nastanak prvih gradova.

U to je vrijeme osnovan i Starigrad, rimski Argyruntum. Smjestio se na malenom poluotoku, površine tek oko 3,5 hektara. Zamuljivanjem i zasipavanjem plitkog zaljeva taj je poluotok u novije vrijeme posve srastao s kopnom. Argyruntum se ubrzo razvio u prilično važno trgovište. U četvrtom desetljeću po Kristu, rimski car Tiberije dao ga je opasati bedemima i kulama. Uz cestu koja je iz grada vodila prema jugozapadu nalazilo se gradsko groblje. Iz otprilike 400 istraženih grobova prikupljeni su bogati i raznoliki arheološki nalazi: nakit od srebra, bronce i jantara, keramičko, stakleno i metalno posuđe, oružje i alati. Oni svjedoče o relativnom blagostanju stanovnika grada i živim trgovačkim vezama s čitavim Sredozemljem.

Sudeći po nalazima iz groblja, život u Argyruntumu zamro je početkom 4. stoljeća po Kristu. Razdoblje mira poremetile su provale “barbarskih” naroda koje su na kraju dovele do propasti nekad moćne rimske države. Posljednji pokušaj da se jadranska obala vrati u sastav Carstva pripao je istočnorimskom caru Justinijanu. Sredinom 6. stoljeća po Kristu on je dao sagraditi sustav utvrda za osiguravanje plovidbe i zaštitu obalnog stanovništva. Ruševine bedema i kula nad Modrićem istočno od Selina, te kod Svete Trojice nedaleko Tribnja, dio su tog obrambenog sustava koji je tek nakratko odgodio konačni slom antičkog svijeta na Jadranu.

Na mjestu današnjeg Starigrada-Paklenice osnovano je tada prvo naselje gradskog tipa – rimski Argyruntum. Smjestilo se na malom poluotoku, na prostoru ne većem od 3,5 hektara. Spomenuti poluotok danas je posve srastao s kopnom zbog prirodnih procesa zasipavanja i građevinskih zahvata u novije vrijeme(izgradnja Jadranske magistrale).

Argyruntum se ubrzo razvio u prilično značajno trgovačko središte. O njegovoj ranoj povijesti svjedoči nekoliko epigrafskih spomenika pronađenih u današnjoj ulici Sv.Jurja. Po jednom od njih može se zaključiti da je rimski car Tiberije gradu dao sagraditi bedeme i kule. Argyruntum je vjerojatno tada dobio status municipija, što znači da su njegovi stanovnici stekli rimsko građansko pravo.

Početkom 20.stoljeća arheološka iskopavanja M.Abramića i A.Colnaga otkrila su pod današnjim Starigradom ostatke bedema rimskog grada. Pretpostavlja se da je unutar bedema postojala pravilna mreža ulica(cardo i decumanus). Izvan bedema, duž glavne ceste koja je iz grada vodila prema jugoistoku, prostirala se antička nekropola – gradsko groblje.

Arheolozi su istražili oko 400 grobova antičke nekropole. Kao što je to bio običaj u cijelom Rimskom carstvu, stanovnici grada su spaljivali svoje mrtve, a njihov pepeo polagali u staklene, keramičke ili kamene žare. Uz njih su u grobove stavljali različite predmete koji svjedoče o blagostanju i profinjenom ukusu tadašnjeg gradskog stanovništva, kao i o trgovačkim vezama s mnogim udaljenim dijelovima Rimskog carstva. Među nalazima iz grobova ističe se nakit izrađen od srebra, bronce i jantara, uljane svjetiljke(lucerne), alati i oružje, te posuđe od keramike, metala i stakla.

Naročito je vrijedna zbirka staklenog posuđa koja sadrži 146 posuda različitih oblika. Pojedine su uvezene iz Egipta, Sirije, Cipra, Italije, Panonije i galsko-rajnskih oblasti, dok su druge izrađivane u lokalnim staklarskim radionicama.
Zbirka rimskog stakla iz Argyruntuma čuva se u Arheološkom muzeju grada Zadra.

Slabljenjem moći Rimskog carstva početkom 4.stoljeća, Argyruntum gubi trgovački značaj, a njegovo osiromašeno stanovništvo se povlači na sigurnije položaje na obližnjim obroncima Velebita, gdje će dočekati kraj antičke civilizacije.

Vrijedni pronalasci iz nekropole Argyruntuma potvrđuju da je današnji Starigrad-Paklenica svoje antičko razdoblje proživio u punom sjaju civilizacije Rimskog carstva.