Povratak s Velebita

Kad je sve bilo spremno za polazak, pastiri zatvore vrata katuna te sa stadom, uz pratnju pasa, polaze prema Bukovici. Razlog povratka najčešće je izbjegavanje kišnog vremena i strah pastira da se njihovi janjci ne zaprljaju od blata. Brevulji iz Oglavinovca i Ležaje sa Štirovca kretali su prvo do Libinja i tu bi zanoćili. Drugog bi se dana, preko Dušice i Tulovih greda, spustili do raskrižja Bravar kraj Obrovca. Za razdiobu stoke i mliječnih proizvoda služili su se posebnim pomagalom zvanim rovaš ili raboš koji se sastojao od dvije daščice duge oko 10 cm, nastale cijepanjem komada drva. Gospodarov dio zvao se matica, a pastirov pola, a na njih bi se urezale (ravašile) identične crte koje bi označavale određeni broj onoga što kome pripada. Usporedbom matice i pole moglo se utvrditi koliko je stado pojedinog vlasnika ili koliko mu pripada sira, koliko je dužan dati brašna i soli itd. Kad je lučenje završeno, umorna stada kreću svojim selima raštrkanima po Bukovici.