Pripreme za odlazak na Velebit

U selima oko Obrovca i šire po Bukovici pripreme za odlazak u planinu počinjale su već u proljeće, a najkasnije do Josipova (19. ožujka). Nekada se toga dana birao starješina ili strugovođa koji bi predvodio stado i pastire tijekom boravka na Velebitu. Prije odlaska na Velebit trebalo je obaviti nekoliko važnih poslova, primjerice, šišanje ili strižnja ovaca i to do blagdana sv. Ante (13. lipnja). Zanimljiv je bio i posao uvijanja rogova mladom ovnu, poznat pod nazivom vilašenje. Postupak se izvodi tako da se mladom ovnu buši rupica iznad korijena roga, kroz rupicu se provlači žica koja se čvrsto omota oko roga, čime se postizalo da rogovi poprime oblik spirale. Vilašenje traje dok se ovan ne ojalovi jer onda rog prestaje rasti. Često se vilaši ovan prethodnik ili zvonar; svaki je vilaš ponos stočara. Da bi stočni podmladak bio što bolji, za priplod se odabiru najbolji ovnovi i jarci, a ostali se kastriraju, jalove ili utucavaju drvenim batom za utucanj. (Kastriranje domaćih životinja utucavanjem vrlo je stara tradicija, a potvrde o tome nalazimo već u Bibliji.) Da bi ih se lakše razlikovalo, ovcama se običavalo stavljati bilik ili senjal. Nekada se biližilo posebnim gvožđem kojim se probijao znak na uhu, a danas se jednostavno škarama ili nožem odreže trokutni vrh uha ili se uho zareže ravno ili u obliku trokuta na prednjem ili stražnjem dijelu.