Tipovi

Nekoliko dana ili mjeseci nakon obreda, pristupilo se arhitektonskoj izradbi mirila tehnikom suhozida. To su činili domaći majstori koji su bili vješti u klesanju kamena. Ako rod nije mogao platiti izradbu, tada je to učinio netko od članova, skromno i rustično.

Na mjestu dvaju kamena kojima se izmjerilo pokojnika postavljale su se isklesane uspravno položene kamene ploče (uzglavnica i podnožnica) različitih tipova: lučno-zaobljeni, dvoslivni („sljemenjak“), pravokutni, kvadratni, amorfni ili prirodno podesna ploča. Prostor između njih popločio se pločama različite dužine, a iste širine. Isti takav oblik imali su i neki stvarni grobovi na grobljima velebitskog Podgorja, a izrađivali su se do sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Takav arhitektonski oblik mirila uvjerljivo čuva autentičnu predodžbu o pokojniku za sve buduće naraštaje.

Ukrasi – „šare“ i natpisi

Ukrasi i simboli urezani su na uzglavnoj ploči, rjeđe na podnožnoj i douzglavnoj. Ikonografski motivi predstavljaju tradicijsko simboličko znakovlje koje se na Velebitu proteže od prapovijesti. Vrlo su živa bila astralna magijsko-mitska vjerovanja, osobito štovanje i zazivanje Sunca („O žarko Sunce pomozi  nam, Sunce moje žarko hvala ti na pomoći... pomozi mojoj duši i svim našim dušama“ – zapisano po izrekama mještana Pere Jović u 20. st. i Josipa Mataka početkom 21. st.). Iz tog je razloga motiv sunčevog diska najučestaliji ikonografski motiv i prikazan je u različitim inačicama (spirala-voluta, rozeta, zrakasti krug i križ u krugu, svastika). Ti motivi predstavljaju simbole „vječnoga života“. Križ kao drugi simbol prikazan je također u inačicama, od jednostavnih geometrijskih do antropomorfnih oblika. U ukrasima se očituje kombinacija magije, mita i religije, iako su s vremenom prerasli u dekoraciju i postali „šare“ često viđene i na uporabnim predmetima posvuda po Velebitu.

Epigrafi ja se na uzglavnici pojavljuje od 18. stoljeća. Predstavlja ime i prezime pokojnika, godinu rođenja i smrti. Ponegdje su urezani samo inicijali i godina smrti s epitafom „Boga pomilova“ (mirila Tribnja - Kozjača). Neki zapisi su zbog istrošenosti nečitki (mirila Nadkruškovac) ili su čitki, ali se ne mogu odgonetnuti (mirila Samardžića - Jusupa).