Oba spomenuta naselja nalaze se na moru, a imala su zajedničko groblje u planini (na Ljubotiću) pa su i mirila smještena uz putove iz različitih smjerova u njegovom okruženju. Na području Kruščice i Mandaline na moru i planini nalaze se zaseoci koji su za ukop također koristili groblje Ljubotić. Budući da su bila u funkciji do sedamdesetih godina 20. Stoljeća, nisu bila toliko izložena devastiranju i propadanju pa su jedna od najbolje očuvanih na južnom Velebitu.

Mirila rodova Kruščice (među Klancin)
Smještena su među Klancin kraj starog puta koji vodi od Kruščice do groblja Ljubotić, tridesetak metara iznad mirila Korita. Nalaze se s obje strane puta, a pripadala su rodovima Trošelja i Sjauša iz Kruščice. Na cijelom Velebitu bila su najduže u funkciji, o čemu svjedoče ne samo datumi urezani na uzglavnici nego i tehnika gradnje. Od sredine 20. stoljeća provodila se modernizacija gradnje tj. prelazi se sa suhozidne na gradnju s vezivnim materijalom (vapno i cement). Na taj način mirila su postala trajnija jer su ploče povezane čvršće te su majstorski precizno i pravilno isklesane. Vješt zidar naglasio je simboliku mirila čvrstom i trajnom strukturom, a zanemario je simboliku ukrašavanja uzglavne ploče. Gotovo da i nema složenijeg znaka osim običnog križa, samog ili s natpisom. Ploče su pravokutnog tipa visoke i do 50 cm, neke izrađene od bijelog („bračkog“) kamena, što je neobično, budući da su sve ostale od vapnenca in situ. Orijentirane su zapad - istok s lijepim pogledom na okolicu Ljubotića. Natpisi u većini donose puno ime i prezime pokojnika, godinu rođenja i smrti, a manji broj inicijale i godinu smrti.