Nastanak mirila

Mirilo je jednostavna kamena struktura izgrađena na mjestu gdje je tijelo pokojnika bilo izmjereno tijekom pogrebnog obreda. Građeno je tehnikom suhozida — slaganjem kamena bez veziva — koristeći kamen pronađen u neposrednoj okolini.

Gradilo se nekoliko dana, tjedana ili mjeseci nakon obreda. Mirila su izrađivali lokalni majstori klesari ili sami članovi roda. Kada obitelj nije mogla angažirati majstora, mirilo bi izradio netko od bližnjih — premda skromnije i rustičnije, nije gubilo na težini i značaju.

Bez obzira na razinu izvedbe, svako je mirilo čuvalo mjeru tijela i ostajalo kao trajni znak pokojnika u prostoru.

Oblik u kamenu

Uzglavnica, podnožnica i popločani prostor zajedno čine mirilo.
Njegov oblik ostaje trajno vezan uz osobu kojoj je pripadao. Kao dio planinskog krajolika, mirilo ostaje vidljiv trag ljudske prisutnosti — kameni znak života koji je ovdje završio svoj put.

 

 

UZGLAVNICA

Uzglavnica je uspravno postavljena kamena ploča na mjestu gdje je bila pokojnikova glava.

Može biti različitih oblika:

  • zaobljena
  • trokutasta („sljemenjak”
  • pravokutna
  • nepravilna, prirodnog oblika

 

Na uzglavnici se često nalaze uklesani simboli, natpisi ili osobni znakovi.

PODNOŽNICA

Podnožnica je kamena ploča postavljena na mjestu pokojnikovih nogu.

Ona zatvara prostor mirila i, zajedno s uzglavnicom, određuje stvarnu dužinu tijela — njegovu „miru”, mjeru po kojoj mirilo nosi ime.

POPLOČANI PROSTOR

Prostor između uzglavnice i podnožnice popločan je ravnim kamenim pločama.

Ovaj prostor označava mjesto gdje je tijelo posljednji put počivalo tijekom obreda. Njegova duljina odgovara stvarnoj visini pokojnika.
Popločani dio čuva mjeru tijela u kamenu.

{Galerija}

Položaj prema suncu

Na mnogim lokalitetima glava pokojnika bila je položena prema zapadu, tako da lice gleda prema istoku. Predajni izvori takvu orijentaciju tumače kao posljednji pozdrav izlazećem suncu. Sunce se u tradicijskoj kulturi dinarskog prostora pojavljuje kao snažan simbol životnog ciklusa i svjetla, što se odražava i u tumačenjima mirila.

Ipak, orijentacija mirila nije bila posvuda jednaka. U brojnim slučajevima određivala ju je konfiguracija terena i smjer puta između planinskog naselja i groblja. Mirila tako svjedoče o spoju praktičnih okolnosti planinskog života i simboličkog razumijevanja prostora.

Rod i graditelji

Izgled mirila ovisio je i o mogućnostima obitelji ili roda. Obitelji koje su mogle platiti majstora imale su pažljivije oblikovane uzglavnice i bogatije ukrašene simbole. Siromašnije obitelji mirila su gradile same, koristeći prirodne kamene ploče bez većeg dotjerivanja.

Dok su na sjevernom i srednjem Velebitu zabilježeni primjeri višestrukog korištenja istog mirila, na južnom je Velebitu svaka osoba imala svoje posebno mirilo unutar zajedničkog rodnog (obiteljskog) mirilišta. Time se odražava vjerovanje da svaki pokojnik ima svoju dušu — i svoje mjesto.