Mirila
What are mirila
Beliefs in the Velebit Region
Rite of Reconciliation
Construction and Form of Mirila
Symbols and Inscriptions on Mirila
History
Map of Mirila
A Small Glossary of Mirila
Visit
Plan your visit
Etno house Marasović
Mirila in Paklenica National Park
Starigrad Educational Trail
Ljubotić Educational Trail
Interactive map
Experiences
Research
History of Research
Researchers
Meet the narrators
Scientific papers
Video
Literature
About museum
About Mirila
Protection of Cultural Property of the Republic of Croatia
Mirila in European Heritage
Contemporary interpretations
From the Media
Contact
People of the Mountains
A Day in the Life of a Shepherd
The Pastoral Cycle of Life
A mountain shaped by shepherds
On the border of the known and the unknown
Velebit in the European pastoral world
„Dušu triba mirilon namirit da ne iđe dalje uokolo, triba na uzglavnici stavit kakvi bilig ol šaru da zna da je to njezino misto.” (Kazivačica Dara Babac, Starigrad-Paklenica, 1980.)
Na uzglavnoj ploči klesani su simboli, a u novije vrijeme i natpisi. Uz mjeru, koja je u kamenu čuvala prisutnost tijela, ta su obilježja postajala tihi svjedoci jednoga života — trag osobe koja se rodila, živjela i umrla na Velebitu.
Simboli i natpisi služili su i živima i duši pokojnika. Živima — da pamte, zastanu i prepoznaju vlastiti prolazni put. Duši — kao putokaz, da pronađe svoje mjesto i na njemu ostane u miru.
Rustična izvedba i jednostavni oblici jedno su od temeljnih obilježja mirila. Urezani znakovi plitki su, plošni i svedeni, bez naglašene dubine ili ukrasa. U povijesti umjetnosti takva se izvedba naziva rustičnom ili ruralnom likovnom obradom. Ona ne teži savršenstvu oblika, nego jasnoći značenja. Trag alata ostaje vidljiv, linija je neposredna, a znak zadržava snagu svoje poruke.
Znakove su klesali lokalni majstori — često samouki klesari ili sami članovi zajednice. Nisu radili prema nacrtima. Oblik i simbol nastajali su izravno u kamenu, prema znanju prenošenom iskustvom i želji obitelji. Uzglavnica je tako postajala mjesto gdje se susreću vještina majstora, vjerovanje zajednice i identitet pokojnika.
Na uzglavnici su se klesali inicijali, ime ili godina smrti, te simboli različitih duhovnih tradicija — starijih magijsko-mitskih vjerovanja i kršćanske religije. Njihova prisutnost pokazuje kontinuitet vjerovanja i prilagodbu novih značenja postojećim običajima.
Na Velebitu su se tijekom stoljeća ispreplitala starija vjerovanja o duši vezanoj uz prostor i kršćansko učenje o smrti i Uskrsnuću. U etnologiji se takvo prožimanje naziva sinkretizmom — susretom dvaju duhovnih slojeva koji se ne isključuju, nego se prilagođavaju.
Osnovni i najrašireniji simbol na mirilima je križ. Pastirske zajednice prihvatile su ga kao simbol kršćanske vjere i nade u Uskrsnuće, dok je obred mirenja zadržao stariju predodžbu o duši koja ostaje vezana uz mjesto u kojem je živjela.
Na kamenu susrećemo jednostavne oblike, bogatije ukrašene varijante i stilizirane križeve s obilježjima ljudske figure. U takvim primjerima krakovi križa mogu biti prošireni ili oblikovani tako da podsjećaju na tijelo, ruke i glavu. U literaturi se takvi prikazi nazivaju antropomorfnim križevima, jer simbol križa poprima oblik koji podsjeća na čovjeka.
Najčešći oblik križa na mirilima — jednostavan znak koji označava smrt i pripadnost kršćanskoj vjeri.
Križ čiji su krakovi prošireni ili završeni ornamentalnim motivima, često izrađen u rustičnom klesarskom stilu.
Stilizirani križ čiji oblik podsjeća na ljudsku figuru. U takvim prikazima krakovi križa mogu sugerirati ruke, a središnji dio tijelo pokojnika.
Križ dopunjen rozetama, spiralnim linijama ili drugim ukrasnim elementima koji spajaju simboliku i dekoraciju.
Nakon simbola križa, drugu najrasprostranjeniju skupinu simbola na mirilima čine različiti simboli astralnih značenja: sunčani disk, rozeta, svastika, križ u krugu i pentagram.
Ovi se motivi u literaturi povezuju s dugim kontinuitetom solarnog i zvjezdanog simbolizma na dinarskom prostoru. Na mirilima se pojavljuju u različitim varijantama, od jednostavnih krugova podijeljenih križem do složenih ornamentalnih kompozicija.
Njihovo značenje nije jednoznačno. Tumače se kao simboli svjetlosti, trajanja, zaštite ili prijelaza, no u pojedinim primjerima mogu imati i naglašeno dekorativnu funkciju.
Krug ili krug podijeljen križem, jedan od najčešćih astralnih motiva povezanih sa simbolikom svjetlosti i trajanja.
Kružni ornament sastavljen od više „latica” ili zrakastih linija, čest motiv u tradicionalnoj simbolici.
Spoj kršćanskog križa i starijeg solarnog simbola koji se u literaturi povezuje s idejom cjelovitosti i reda.
Stari solarni znak poznat u mnogim kulturama, koji se na mirilima pojavljuje kao dio starijeg simboličkog sloja.
Petokraka zvijezda koja se rjeđe pojavljuje na mirilima, a može imati zaštitno ili simboličko značenje.
Od 18. stoljeća, širenjem pismenosti, na zaglavnim se pločama mirila počinju pojavljivati natpisi. Oni su najčešće sadržavali inicijale ili ime i prezime, godinu rođenja i smrti, a ponekad samo inicijale ili kratke epitafe, poput riječi: „Boga pomilova” (Bog ga pomilovao).
Ti natpisi omogućavali su da se zna kome mirilo pripada, ostavljajući u kamenu trag pokojnika.
Ponekad su natpisi vrlo jednostavni, a ponekad sadrže puni identitet pokojnika. S vremenom su neki od natpisa izblijedjeli ili postali teško čitljivi.
Najjednostavniji oblik osobnog obilježja uklesan na uzglavnoj ploči.
Natpis koji jasno označava identitet osobe kojoj mirilo pripada.
Često jedini vremenski podatak uklesan u kamen.
Kratke formule poput „Boga pomilova”, koje izražavaju molitvu za pokojnikovu dušu.