Kamena počivališta duša

Mirila su kameni spomenici koje ćete susresti uz planinske putove južnog Velebita. Nastala su kao dio pogrebnog običaja pastirskih zajednica koje su stoljećima živjele između planine i mora.

Kada bi netko umro u planinskom zaselku, njegovo se tijelo nosilo prema groblju. Groblja se nisu nalazila na planini, nego uz crkvu u selu u podnožju. Na tom putu, pogrebna se povorka zaustavljala na točno određenom mjestu. Ondje se tijelo pokojnika polagalo na tlo, a njegova dužina označavala dvama kamenima. To mjesto naziva se mirilo.

Prema vjerovanju, upravo se ovdje duša odvajala od tijela i ostajala na mirilu. Tijelo bi nastavilo put prema groblju, gdje se s vremenom pretvaralo u prah, ali mirilo je ostajalo — kao kameno počivalište duše i trajni trag prisutnosti uklesan u planinu.