Počivala duše
Mirila
Što su mirila
Vjerovanja pod Velebitom
Obred mirenja
Gradnja i oblik mirila
Simboli i natpisi na mirilima
Povijest mirila
Karta mirila
Mali rječnik mirila
Posjet
Planirajte posjet
Etno kuća Marasović
Mirila u NP Paklenica
Poučna staza Starigrad
Poučna staza Ljubotić
Interaktivna karta
Često postavljena pitanja
Doživljaji
Istraživanja
Povijest istraživanja
Istraživači
Upoznajte kazivače
Znanstveni radovi
Video
Literatura
O muzeju
O nama
Zaštita kulturnog dobra RH
Mirila u europskoj baštini
Suvremene interpretacije
Iz medija
Kontakt
Ljudi planine
Dan u životu pastira
Pastirski krug života
Planina kakvu su oblikovali pastiri
Na granici poznatog i nepoznatog
Velebit u eu. pastirskom svijetu
Vremenska lenta
Kviz
Kamen po kamen, pastiri su svojim rukama i jednostavnim alatima stvarali prostor za život i rad. Gradili su ljetne stanove i torove, suhozidima ograđivali prostor i utiskivali putove kroz strme padine.
Ta tehnika gradnje bez cementa i betona obavlja se slaganjem kamena uz kamen, golim rukama i znanjem koje se prenosilo s koljena na koljeno. Suhozidne građevine bile su uklopljene u krajolik gotovo nevidljivo — kao da su iz njega izrasle, a ne nametnute njemu.
Voda je bila rijetka i dragocjena. Gradile su se šterne — uzidane cisterne u kojima se skupljala kišnica. Za velikih suša Podgorci su snijeg vadili iz dubokih jama sniježnica, topili ga i njime pojili stoku.
Prostrani velebitski pašnjaci nastajali su stoljećima ispaše ovaca i koza. Stada su bila sastavni dio života svake obitelji — bez njih nije bilo ni preživljavanja ni razmjene. Njihovo svakodnevno kretanje i ispaša oblikovali su prostor kroz koji su prolazila.
Redovitom ispašom oblikovao se prostor u kojem je stoka brstila mlade izbojke i sprječavala zarastanje. Tako je nastajao velebitski krajolik otvorenih pašnjaka i livada koji danas postupno zarastaju.
Na velebitskim pašnjacima razvijao se iznimno bogat biljni i životinjski svijet. Otvorene livade nosile su raznolike trave, cvjetnice i biljke koje uspijevaju samo na planinskim pašnjacima — bogatstvo koje je ovisilo upravo o prisutnosti stoke i godišnjim seobama pastira.
S tim cvjetnim bogatstvom dolazio je i raznolik svijet kukaca — pčele, leptiri i brojni drugi oprašivači koji su ovisili o takvim livadama i održavali njihov život.
I danas su vidljivi tragovi života. Hodajući Velebitom susrećemo suhozide, putove, napuštene stanove i pojilišta — zapis ruku koje su ovdje radile i živjele.
S napuštanjem stočarstva u drugoj polovici 20. stoljeća, velebitski se krajolik počinje mijenjati. Pašnjaci zarastaju u grmlje i šumu, a otvorene livade postupno nestaju. S njima se smanjuje i raznolikost biljaka i životinja koje su ovisile o djelovanju pastira.