Mirila
What are mirila
Beliefs in the Velebit Region
Rite of Reconciliation
Construction and Form of Mirila
Symbols and Inscriptions on Mirila
History
Map of Mirila
A Small Glossary of Mirila
Visit
Plan your visit
Etno house Marasović
Mirila in Paklenica National Park
Starigrad Educational Trail
Ljubotić Educational Trail
Interactive map
Experiences
Research
History of Research
Researchers
Meet the narrators
Scientific papers
Video
Literature
About museum
About Mirila
Protection of Cultural Property of the Republic of Croatia
Mirila in European Heritage
Contemporary interpretations
From the Media
Contact
People of the Mountains
A Day in the Life of a Shepherd
The Pastoral Cycle of Life
A mountain shaped by shepherds
On the border of the known and the unknown
Velebit in the European pastoral world
Kamen po kamen, pastiri su svojim rukama i jednostavnim alatima stvarali prostor za život i rad. Gradili su ljetne stanove i torove, suhozidima ograđivali prostor i utiskivali putove kroz strme padine.
Ta tehnika gradnje bez cementa i betona obavlja se slaganjem kamena uz kamen, golim rukama i znanjem koje se prenosilo s koljena na koljeno. Suhozidne građevine bile su uklopljene u krajolik gotovo nevidljivo — kao da su iz njega izrasle, a ne nametnute njemu.
Voda je bila rijetka i dragocjena. Gradile su se šterne — uzidane cisterne u kojima se skupljala kišnica. Za velikih suša Podgorci su snijeg vadili iz dubokih jama sniježnica, topili ga i njime pojili stoku.
Prostrani velebitski pašnjaci nastajali su stoljećima ispaše ovaca i koza. Stada su bila sastavni dio života svake obitelji — bez njih nije bilo ni preživljavanja ni razmjene. Njihovo svakodnevno kretanje i ispaša oblikovali su prostor kroz koji su prolazila.
Redovitom ispašom oblikovao se prostor u kojem je stoka brstila mlade izbojke i sprječavala zarastanje. Tako je nastajao velebitski krajolik otvorenih pašnjaka i livada koji danas postupno zarastaju.
Na velebitskim pašnjacima razvijao se iznimno bogat biljni i životinjski svijet. Otvorene livade nosile su raznolike trave, cvjetnice i biljke koje uspijevaju samo na planinskim pašnjacima — bogatstvo koje je ovisilo upravo o prisutnosti stoke i godišnjim seobama pastira.
S tim cvjetnim bogatstvom dolazio je i raznolik svijet kukaca — pčele, leptiri i brojni drugi oprašivači koji su ovisili o takvim livadama i održavali njihov život.
I danas su vidljivi tragovi života. Hodajući Velebitom susrećemo suhozide, putove, napuštene stanove i pojilišta — zapis ruku koje su ovdje radile i živjele.
S napuštanjem stočarstva u drugoj polovici 20. stoljeća, velebitski se krajolik počinje mijenjati. Pašnjaci zarastaju u grmlje i šumu, a otvorene livade postupno nestaju. S njima se smanjuje i raznolikost biljaka i životinja koje su ovisile o djelovanju pastira.